Preuzeto sa Oslobođenje
Tema o prisutnosti ruskog kapitala u Hrvatskoj ima svoju geopolitičku i geoekonomsku dimenziju, u tom smislu se može govoriti i o utjecaju Ruske Federacije generalno na prostor Balkana, koji je smanjen ulaskom Crne Gore u NATO-savez, komentira za Oslobođenje sveučilišni profesor političkih znanosti, ravnatelj Instituta za europske i globalizacijske studije iz Splita Anđelko Milardović.
Distribucija plina
“Značajan utjecaj ruskog kapitala i politike je u Makedoniji i Srbiji preko energetskog sektora. Ista slika na ex-Yu prostoru se preslikava na Bosnu i Hercegovinu, a što se tiče Hrvatske, taj utjecaj ruskog kapitala je samo jednim malim dijelom zastupljen preko energetskog sektora, odnosi se na Lukoil i, s druge strane, preko bankarskog sektora, odnosno, ruske državne banke Sberbank. Treći izvor su manje poznate investicije u javnosti, koje se referiraju na turističku industriju, kao i ostale investicije”, kaže profesor.
U kontekstu dugoročnog ugovora potpisanog između hrvatske tvrtke Prvo plinarsko društvo (PPD) iz Vukovara i ruskog Gazproma o opskrbi prirodnim plinom za razdoblje od 1. 10. 2017. do 31. 12. 2027, objašnjava da se pouzdano zna da je riječ samo o dvije firme koje u Hrvatskoj u sektoru energetike posluju s tim dijelom svijeta: spomenutom Lukoilu koji je ruska firma, a druga je hrvatska firma PPD, distributer plina iz Ruske Federacije u Hrvatskoj.
“Treće firme nema, koliko ja znam, i tu priča s njima staje u smislu ruskog energetskog utjecaja u Hrvatskoj”, kaže sugovornik Oslobođenja.
Što ne znači da dijelovi energetskog sustava RH ne komuniciraju s tim dijelom svijeta, smatra i podsjeća na najavu konferencije također o temi energetike od Janafa u suradnji s ruskim Rosnjetom koja se treba održati 21. studenoga ove godine u Zagrebu. Ističe generalni značaj energetike kao teme.
“Moja teza je sljedeća: energetika je, uz informacije, ključna za postojanje svakog društvenog i političkog sustava”, konstatira. Komentirajući prisustvo ruskog kapitala u Hrvatskoj, osvrnuo se na Sberbank, rusku državnu banku koja će nakon što Visoki trgovački sud u Zagrebu potvrdi nagodbu vjerovnika o Agrokoru, kao kreditor kojem Agrokor duguje najviše novca, ući u vlasništvo ovog koncerna. Ovdje Milardović napominje što je tome prethodilo, odnosno, da je osnivač Agrokora Ivica Todorić podizao kredite kod Sberbanka i tako prezadužio kompaniju. Komentirao je i eventualne utjecaje kapitala, investicija i poslovnih veza na visoku politiku države.
“Tko to zna kakvi su putevi kapitala i kako dolazi kapilarno do političkih struktura. Da bi se egzaktno odgovorilo na to pitanje, trebalo bi imati uvid u financijske i bankarske strukture, kao i energetske, koliko su one povezane s političkim strankama. Što se tiče najvećih hrvatskih stranaka, fokus je na vladajućem HDZ-u, jedno krilo HDZ-a je proeuropski orijentirano, dok bi dio optirao za rusku stranu, tu su interesi u igri. SDP je stranka koja sada nema utjecaja, oni se bave sobom, pa nemaju vremena za druge stvari, a nisu nikome interesantni jer nemaju moć”.
Velika kada
S obzirom na to da je Hrvatska zemlja s četiri milijuna stanovnika i sadašnji utjecaj ruskog kapitala ocjenjuje značajnim.
“Međutim, ne bih ga odvajao od generalnog geopolitičkog utjecaja Rusije na Balkan, čak mi se više čini, onako iz bliže perspektive, da Rusi više preferiraju nas Hrvate nego Srbe”, ističe.
Zašto?
“Kako zašto, pa geopolitički mi imamo ‘veliku kadu’ u kojoj se može okupati, a Srbi je nemaju. Imamo ‘veliku kadu’ sa 1.250 otoka i 1.200 kilometara obale, tko se ne loži na more?”, zaključuje Milardović.
(Projekat se realizira uz podršku Vlade SAD-a i dijelom je finansiran grantom Ministarstva vanjskih poslova SAD-a. Mišljenja, nalazi i zaključci autora ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke State Departmenta)