ZAPADNA CIVILIZACIJA, EUROATLANTSKE INTEGRACIJE I GLOBALIZACIJA

Odsjek se, u kontekstu regionalnih studija bavi pitanjima, problemima i fenomenima zapadne civilizacije, zapadnih društava i država u vremenu globalizacije. Svoje teorijsko uporište ima u filozofiji i kulturi Zapada, s osvrtom na Mediteran kao „središte svijeta“, kako to kaže Hegel u Filozofiji povijesti.

Filozofija i kultura Zapada preko svojeg sustava vrijednosti utjecale su i na druge kulture i civilizacije. Zapad u filozofskom i kulturologijskom smislu ne određuje geografsku stranu svijeta, već duh i sustav vrijednosti s utjecajem na planetarnoj razini.

On predstavlja „stari svijet“ ili Europu koja ima svoje mediteranske multikulturne korijene i identitet Europe čije su sastavnice kršćanstvo, grčka kultura, rimsko pravo, humanizam i renesansa, racionalizam i prosvjetiteljstvo. Na taj identitet utjecale su židovska i muhamedanska kultura, posebice u posredovanju grčke kulture od strane Arapa.

Novi svijet predstavlja Sjevernu Ameriku, Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Srednju i Južnu Ameriku.

Međutim, Mediteran i Europa uvelike su sudjelovali u stvaranju toga novoga svijeta, koji u vrijednosnom smislu tvore civilizaciju Zapada, kao onu koja je nikla iz mediteranskoga svijeta, u kontekstu Ferdinand Braudelove interpretacije Mediterana i njegova utjecaja na stari i novi svijet. Sve te civilizacijske vrijednosti staroga i novoga svijeta izražene su pojmom atlantizam ili šire „ talasokracije“.

Taj pojam pokriva vezu između staroga i novoga svijeta, o kojoj piše Hegel u Filozofiji povijesti, okosnica koje je u vrijednosnom smislu izražena u individualizmu, slobodi, pravima čovjeka i građanina, vladavini zakona i liberalnoj demokraciji, kao čisti oposit Orijentu kao što se to može pročitati u već spomenutoj Hegelovoj Filozofiji povijesti.

Na institucionalnoj razini taj se civilizacijski okvir Zapada, danas, što označava realni svijet u kojem živimo, temelji na euro-atlantskim integracijama.

U fokusu ovog Odsjeka su kulture društva zapadne civilizacije, Europska unija i NATO. U središtu promatranja su konceptualna pitanja Europske Unije, razapete između kozmopolitizma, populizma i nacionalizma, ksenofobije, rasizma, imigracijske krize koja prijeti transformaciji identiteta Europe i Europske unije, kao i naglašene konceptualne napetosti između manje i više integracija, konfederalizma i federalizma, suverenizma, eurosekpticizma i scenarija Titanic, koji se aktualizirao Brexitom i imigracijskom krizom, te različitih modaliteta demokracije, liberalne, neliberalne (Mađarska, Poljska ) do postdemokracije.

Posebno mjestu u istraživanju i analitici ovog Odjela predstavlja druga modernizacije svijeta (druga moderna) u vidu globalizacije, i njezinih različitih dimenzija poput povijesne, ekonomske, tehnološke, političke, komunikacijske, kulturne, demografske.

Naravno s refleksijom na EU, Republiku Hrvatsku, koja je članica EU i dio diskursa zapadne civilizacije u institucionalnoj formi EU i NATO pakta.

Zapadnu civilizaciju i atlantizam kao njezin izraz u vrijednosnom smislu treba gledati i kroz promjenu geopolitičke slike svijeta, ulogu Rusije u toj slici, dekonstrukciju unipolarne globalizacije, stvaranje multipolarnoga svijeta, odnos EU na proširenje na Balkana, utjecaj Rusije i Turske na Balkan, atlantizm u konkurenciji s novim euroazijanizmom i neosmanizmom, koji se negdje globalno sudaraju, a negdje su na tragu konvergencije, na primjeru Zapadnog Balkana u odnosu na zapadni Balkon (EU i atlantizam), igraju zajedničke interesne igre, zadavajući tako brige zapadnoj civilizaciji, nadasve na institucionalnoj i političkoj razini.

U povijesti civilizacija postoje neke stalnosti, poglavito Europe u odnosu na Rusiju, što je već 1860. naznačio ruski filozof Danilevski, u knjizi Rusija i Europa, kao i u odnosu na osmanski svijet i Europu, neoosmanizm. Danas se Europa susreće sa izbjegličkom krizom, u kojoj je dominantna uloga i uloga Turske, koja zapravo drži ključeve budućnosti identiteta EU.

U kontekstu vlastita poslanja Odjel će se baviti fenomenima zapadne civilizacije, suvremenoga globaliziranoga svijeta i refleksijom na društvo i državu u kojem živimo, odnosno na Republiku Hrvatsku.

Naš je pristup izraživački, analitički, objektivni i nadasve interakcijski, jer svijet u kojem živimo nije ništa drugo do li globalna interakcija, gdje se događaji na globalnoj razini (makrokozmos ) održavaju na mikrokozmos.

Svijet je volja i predstava što bi rekao Artur Schopenhauer. Kakav jest, djelo je političke volje aktera, kakav se predstavlja, djelo je medija da ga predstave prema svojim vrijednostima i interesima.

Prof.dr. Anđelko Milardović

SURADNICI

RUSIJA, EUROAZIJA I KINA

Odsjek za Rusiju, Euroaziju i Kinu bavi se interdisciplinarnim istraživanjem Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Baltičkih zemalja, te zemljama regija Južnog Kavkaza (Armenija, Gruzija i Azerbajdžan), zemljama Centralne Azije (Kazahstan, Kirgizija, Turkmenistan, Uzbekistan), Kine i Sjeverne Koreje, kao i odnosa među ovim zemljama i državama iz drugih regija. Odsjek okuplja stručnjake iz područja političke ekonomije, energetike, politologije, međunarodnih odnosa, kulture i povijesti. S tim znanjima odjel je u mogućnosti pružati specijalistička znanja, analize i istraživanja u svim više navedenim područjima.

Rusija i Euroazija predstavljaju najznačajnije energetsko izvorište, te područje presijecanja geopolitičkih promjena i nemira, ali i važno sjecište svjetskih transportnih pravaca. Rastuća svjetska gospodarska velesila Kina nastoji biti više angažirana u Euroaziji i imati više utjecaja u EU i u balkanskoj regiji.

Svaka javna institucija i privatno poduzetništvo koji promišljanju vanjsku politiku i vanjskotrgovinsku razmjenu moraju uzeti u obzir utjecaj Rusije, Euroazije i Kine na svijet u cjelini, Europu, i osobito na Balkan i Hrvatsku.

U tome Odjel za Rusiju i Euroaziju pruža ekspertno znanje i iskustvo, govornike ruskog jezika, koji se dugi niz godina bave istraživanjem, te su proveli dio profesionalnog života u tom zemljopisnom području.

dr.sc. Sanja Tepavčević

SURADNICI

TURSKA I BLISKI ISTOK

Odsjek za Tursku i Bliski istok bavi se interdisciplinarnim istraživanjem Turske, Bliskog istoka, Centralne Azije i Sjeverne Afrike te okuplja stručnjake iz područja politologije, ekonomije, kulture, povijesti i islamskih studija. S tim znanjem odjel je u mogućnosti pružati specijalistička znanja, analize i istraživanja u politološkim i gospodarskim područjima.

Područja snažnih geopolitičkih promjena i nemira ujedno je i važno sjecište svjetskih transportnih pravaca, energetsko izvorište, te središte razvoja političkog islama. Svaka javna institucija i privatno poduzetništvo koji promišljanju vanjsku politiku i vanjskotrgovinsku razmjenu moraju uzeti u obzir utjecaj ovih regija na Europu, Balkan i Hrvatsku.

U tome Odjel za Tursku i Bliski istok pruža specijalističko znanje i iskustvo, govornike arapskog, perzijskog i turskog jezika, koji se dugi niz godina bave spomenutim regijama, te su proveli dio profesionalnog života u tom zemljopisnom području.

Vedran Obućina

SURADNICI

JUGOISTOČNA EUROPA I ZAPADNI BALKAN

Odsjek za Jugoistočnu Europu i Zapadni Balkan bavi se interdisciplinarnim istraživanjima političkih, sigurnosnih, gospodarskih kao i društvenih odnosa unutar regije, te okuplja stručnjake iz područja politologije, sociologije, ekonomije, povijesti i kulture, a s ciljem pružanja specijalističkih znanja, stručnih i znanstvenih analiza te istraživanja u sigurnosnim, politološkim i gospodarskim područjima. Odjel predstavlja otvoreni forum kako bi se raspravila najvažnija pitanja i temeljni problemi regije, stoga je fokusiran na organizaciju tematskih konferencija, specijaliziranih seminara, ljetnih škola, kao i izgradnju akademske mreže.

Prostor Balkana ili Jugoistočne Europe kao zone europske nestabilnosti, posljednjih je desetljeća čest predmet političkih analiza koje razmatraju utjecaj vrlo različitih komponenti na oblikovanje političkog, sigurnosnog i gospodarskog identiteta regije. Geopolitički položaj Balkana razmatra se i kroz odnose moći među velikim silama koje su kroz povijest, a i danas, upravo na prostoru jugoistoka Europe prelamale svoje političke, strateške i gospodarske interese. Svojim geostrateškim osobinama, jugoistok Europe, usko povezan s Mediteranom, područjem Kavkaza i srednje Azije, ali i s Podunavljem te Srednjom Europom područje je post-hladnoratovske velike geopolitičke igre, tj. prostor na kojem se sve više nadmeću interesi Sjedinjenih Država, Europske unije, Turske, Rusije i Kine.

Upravo o ovim temama koje zahvaćaju ne samo prošlost zemalja regije, već i sadašnje odnose, tj. političku, gospodarsku, društvenu i kulturnu transformaciju regije nakon hladnog rata, odjel za Jugoistočnu Europu i Zapadni Balkan pruža specijalistička znanja i iskustvo, te time stoji na raspolaganju vladama zemalja regije, međunarodnim organizacijama, poslovnoj i akademskoj zajednici. Svi stručnjaci involvirani u rad odjela intenzivno se bave regijom. Odjel će uskoro osigurati vrlo širok spektar analiza o stanju u regiji na hrvatskom i engleskom jeziku.

dr.sc. Jadranka Polović

SURADNICI

STUDIJSKA GRUPA ZA CIVILIZACIJU I POLITIKE MEDITERANA

I. MEDITERAN KAO SREDIŠTE SVIJETA I „SVIJET ZA SEBE“

I. 1. Mediteranska civilizacija ili lagani ukrcaj na Braudelovu lađu

Civilizacije su sociokulturne strukture relativno dugog trajanja. Ova definicija na tragu je Braudelove interpretacije, premda Braudel i nije toliko mario do definicija i nekih velikih teorija. Čak se od njih, u jeku velikih filozofsko političko ideologijskih rasprava u Francuskoj, distancirao! On je svoju „teoriju“ o Mediteranu i mediteranskom svijetu, mediteranskoj civilizaciji izgradio prije svega na analizi dokumenata u arhivima, uključujući  i naš dubrovački. (1) (Valja skrenuti pozornost na kapitalno djelo: Fernad Braudel. SREDOZEMLJE i sredozemni svijet u doba Filipa II. Prvi i drugi svezak. Antibarbarus, Zagreb,1997.) Vratimo se civilizacijama!

Civilizacije su složene društvene strukture čiji se duhovni i materijalni oblici/forme (Georg Simmel), odvijaju unutar  nekog određenog prostora, trajnijeg od civilizacija. Prostori su nastali prije civilizacija. Civilizacije su nastale unutar prostora . Prostori su bili omeđeni političkim granicama ili nekim autoritetom vlasti, carskim oblikom vladavine bilo rimskim, bilo osmanskim, bilo republikanskim tipa gradova-država/ Dubrovnika, Genove, Lucce, Venecije. Sve ovo odnosi se na Mediteran .Mediteran je prostor susreta velikih religija, kultura, ratova, trgovine, tržišta ili „igre razmjene“, kako nas upućuje Braudel u istoimenoj knjizi (2) (Fernand Braudel: Igra razmjene, August Cesarec Zagreb,1992.)

Svaki pokušaj određivanja civilizacije Mediterana treba, dakle, imati prostornu dimenziju, tako naglašenu u Braudelovoj interpretaciji civilizacije Mediterana. Mediteran je u geofizičkom smislu „središte svijeta“, kako ka definira Hegel u Filozofiji povijesti. Međutim, on je i „svijet za sebe“ kako misle Nijemci. Ili pak „pozornica svijeta“, središte svjetske povijesti u kontekstu filozofije povijesti, čiju smislenost filozofije povijesti  u pitanje dovodi Jacob Burkhardt (3) (Jacob Burchardt. Razmišljanja o svjetskoj povijesti. Prosvjeta, Zagreb,1999.) Naravno, u polemici sa Hegelom! Nastavljamo s prostorom Mediterana!

U prostoru Mediterana nikle su civilizacije Zapada i Istoka. Na primjer, Europa i Zapad teško bi u kulturom civilizacijskom smislu mogli biti zamislivi bez kulture Mediterana. U identitet Europe utkana je sastavnica mediteranskog identiteta. Mislimo na grčku kulturu, rimsku civilizaciju, humanizam i renesansu i racionalizam kao dio identiteta Europe.

Povijest sjeverne i južne Amerike opet je ne zamisliva bez mediteranskog kulturnog nasljeđa Grčke i Rima. Je li današnja Amerika  kopija Rima? S druge strane, arapska filozofija u jednom je trenutku posredovala grčku, i tako sudjelovala u spašavanju i konstrukciji identiteta Europe.

Mediteran je stjecište triju velikih religija, kršćanstva zapadnog i istočnog, judaizma i islama. Tragovi islama u Europi uočljivi su u današnjoj Španjolskoj, Cordobi, uslijed prodora Arapa (Kordobski kalifat u trajanju od 929.-1031.) na Iberijski poluotok. Također se identitet Europe ne može shvatiti i tumačiti bez snažnog utjecaja judaizma i Židova, koji su utjecala na kulturni razvoj Europe, kako one srednje, tako i južne. Riječ je o aškenazima i sefardima .

U prostoru Mediterana rođena je politička filozofija o oblicima vladavine kao što su demokracija, monarhija, republika, oligarhija, tiranija. To je prostor globalne političke moći oličene u Rimskom carstvu, koje svoj vrhunac doživljava u doba rimske republike, što je pokrivao prostor Mediterana, Egipta i šire Europe. Riječ je o planetarnoj moći, koja je ishodište imala na Mediteranu.

Od najstarijih i najmračnijih vremena, do danas krležijanski rečeno, Mediteran je ostao prostorom susreta kultura i civilizacija i njihova međusobnog prožimanja. To je prostor susreta kršćanstva, judaizma i Islama. Ono što je zajedničko svim zemljama Mediterana, kao regije svijeta, jest mediteranski kulturni identitet prepoznatljiv u materijalnim i duhovnim sadržajima, kao što su bliska arhitektura, mentalitet, opušteni način življenja, maslina i ulje, igra na balote, nevjerojatna lakoća postojanja, dionizijska i hedonistička kultura, snažna emocija, strast za trenutak sada i ovdje, nostalgija za Jugom (Split) kad smo na Sjeveru (Zagreb), tradicionalizam i slične blagodati središta svijeta.

Tom mediteranskom krugu pripada i hrvatska kultura. Hrvatskom troslojnom kulturnom identitetu sastavnica je njegova privlačna mediteranska dimenzija, koja je kroz povijest uvijek bila mračnim predmetom želja ovih i onih, ovakvih ili onakvih država „grabežljivica“.(4) (Vidjeti  tematski broj časopisa Dubrovnik. Časopis za književnost i znanost. Nova serija, godište VI,1995.,broj 6, pod naslovom Hrvatska kultura u ozračju Sredozemlja /Mediterana. Tematski broj donosi priloge relevantnih hrvatskih književnih teoretičara i književnika Ivana Slaminga, Ive Frangeša, Pavla Pavličića, Predraga Matvejevića, Radovana Ivančevića, Tonka Maroevića, Petra Šegedina i drugih. U temat su uvršteni radovi Fernada Braudela, Paula Valerya, Alberta Camusa i drugih, s temom Mediterana.)

Druga dimenzija hrvatskog kulturnog identiteta je srednjoeuropska ili pripadnosti Srednjoj Europi (Mitteleuropa ), koja je s obzirom na mediteranski korijen identiteta Europe, posredno opet mediteranska u smislu duhovnog kulturnog i religijskog naslijeđa. I napokon, treća dimenzija toga identiteta je ona balkanska, koja se u vremenu postojanja dviju eksperimentalnih Jugoslavija, kao teško održivih političkih sinteza, pokušala nametnuti kao „dominatna“, bar na razini mentaliteta i agresivnoga ponašanja. Ovdje ipak prednost dajemo srednjoeuropskoj i mediteranskoj dimenziji hrvatskog kulturnog identiteta, bez obzira na snažan utjecaj njegove treće sastavnice, od koje se ne može pobjeći, ali potonju ne smijemo slijepo slijediti, te je u njezinoj agresivnoj formi – odlučno odbaciti.

I. 2. Mediteran u svjetskoj povijesti u vrtlogu moći

Mediteran je dugo bio  „središte svijeta „, kao središte meditacije, kontemplacije, duhovne, kulturne i političke moći. Kada je posredstvom ideje političke i ekonomske moći došlo do prestanka njegove vodeće uloge ? Braudel kaže:“ Italija je imala prevlast sve do XVI. stoljeća, dakle, onoliko dugo koliko je Sredozemlje bilo središte Starog svijeta. No, oko 1600.Evropa se uzljuljala u samoj sebi u prilog sjevera“. (5) Fernand Braudel. Vrijeme svijeta. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. Stoljeća .August Cesarec, Zagreb, 1992..,str.107.) Braudel misli na gradove Bruges, gradove Hanze, Amsterdam, Antwerpen, London. Došlo je do premještanja moći od Mediterana prema sjeveru Europe, kasnije od sjevera Europe, Londona, prema New Yorku, što su samo faze/ciklusi moći u povijesti globalizacije, čiji su korijeni nadasve mediteranski. Dakle, mediteranski korijeni globalizacije !

Povijest Mediterana je u odnosu na ideju moći ciklična. Baš u tom kontekstu treba pratiti Mediteran preko ideje moći, one koja pokazuje uspon, stagnaciju, te utjecaj na oblikovanje Europe, staroga i novoga svijeta ( Sjeverna i Južna Amerika). Mediteran se od subjekta svjetske povijesti hegelijanski kazano, u svim svojom povijesnim mijenama s obzirom na ideju moći i varljivu sreću u XX .i XXI. stoljeću, pretvorio u  puki objekt moći ili objekt globalizacije amerikanskoga tipa, s nepreglednim brojem izbjegličkih  moreplovaca ne svojom voljom, što plutaju pučinom Sredozemlja, tražeći utočište u Europi, kao sigurnoj točki njihove možebitne egzistencije.

Mediteran je postao žrtvom novog tipa globalne moći. Jedan je Mediteranac  podastro ne baš optimističnu sliku tragičnog Mediterana, u odnosu na njegovu ulogu u povijesti civilizacija, kazavši slijedeće : „U meni današnji Mediteran izaziva strepnju. Vidim da se raspao, i to duboko raspao, ne zbog nikakve urote, nego zato što Mediteranci više ne upravljaju svojom sudbinom. Nad njima vladaju drugi, koji im određuju život, sve do prodaje cijene kilograma kruha, cijene litre ulja ili litre vina. Situacija je vrlo ozbiljna. Taj Mediteran, koji je trebalo da bude more mira, postao je žarištem sukoba i rivaliteta, a tek ponekad, doduše, i suradnje.“ (A .Nouschi) Ovomu možemo dodati da je Lexus, ne samo pretekao, već je pregazio maslinu !

Danas 2017. Mediteran je  opet stjecište utjecaja globalnih igrača i igre moći, natjecanja velesila u smislu njihove nazočnosti na Mediteranu (Amerika, Rusija), koje sudjeluju u  dekonstrukciji država kao što su Libija i Sirija, proizvodeći masovne prisilne migracije prema Europi i njezinim regijama.

Mediteran je za Europsku uniju, uglavnom, izvor ekonomskih i migracijskih problema, ali i crpilište prihoda, mjesto odmora sa minimalnim rashodima te izvor stereotipa o „lijenim“ Mediterancima, na tragu pitanja, kako Mediteran vide Drugi ? Kako EU vidi Mediteran?  Čak ni zemlje članice EU, mediteranske provenijencije, Španjolska, Portugal, Francuska, Grčka, Italija, Hrvatska, Slovenija ne gaje neku zajedničku svijest o zajedničkom mediteranskom naslijeđu i identitetu, kojega bi mogle pretvoriti u značajan interesni odnosno gospodarski  potencijal unutar EU ? Svatko za sebe, pa što bude?! A gdje je je „igra razmjene“? Zapitao bi se Fernand Braudel !

Mediteran je zahvalna tema istraživanja na interdisciplinarnim zasadama. Njegov prinos svijetu je toliki, da je iz njega sve niklo, od Njega se ne može tako pobjeći. Stoga zaslužuje studijski pristup, pogotovo u vremenu kad je je postao objektom globalne moći i svekolikih devastacija, postavši od središta svijeta njegova periferija, ili ljetna rezidencija milijuna globaliziranih likova željnih mirisa Mediterana. (Anđelko Milardović)

II. STUDIJSKA GRUPA ZA CIVILIZACIJU I POLITIKE MEDITERANA

II. 1. Uvod

Mediteran se shvaća kao područje dodira, susreta i suradnje europske, azijske i afričke civilizacije, polje stalnog dodira kršćanstva, islama i židovstva, te političke tradicije prije svega konzervativizma i socijalizma. U tom smislu, Studijska grupa za civilizaciju i politike Mediterana:

• Promišlja civilizacijske tekovine Sredozemlja u interdisciplinarnim područjima filozofije, povijesti, sociologije, teologije i političke teorije na tragu djela francuskog povjesničara Fernanda Braudela
• Analizira sigurnosne politike i međunarodne odnose na Sredozemlju, s posebnim osvrtom na terorizam, sigurnost plovnih puteva, ekologiju, Uniju za Mediteran, međunarodne inicijative Sjever-Jug, i dr.
• Proučava regionalne komparativne politike orijentirane na Mediteran iz vidokruga Europske unije, Afričke unije, Arapske lige, te pojedinih nacionalnih država
• Uviđa hrvatsku ulogu na Sredozemlju, razvija hrvatske politike prema Jadranu i Sredozemlju te pozicionira Hrvatsku kao sredozemnu zemlju. (Vedran Obućina)

II. 2. Posebna područja znanstvenog i istraživačkog interesa

II. 2. a) Koliko je Mediterana? Jedan ili više

• Prostor, kulture Mediterana. Pluralizam kultura?
• Mediteran i utjecaj na formiranje Europe
• Mediteran i utjecaj na formiranje novog svijeta: Sjeverna i Južna Amerika

II. 2. b) Ishodište mediteranskih studija

• Hegel i filozofija povijesti
• Fernad Braudel i francuska škola Anala
• Civilizacije kao strukture relativno dugog trajanja (longue durée) (Fernand Braudel)
• Filozofija i kultura Mediterana
• Religije Mediterana (kršćanstvo, judaizam, islam)

II. 3. Mediteranski korijeni politike i političke teorije: politologija Mediterana/nova disciplina

• Mediteranski korijeni direktne demokracije
• Mediteranski korijeni republika
• Politička teorija republikanizma mediteranske provenijencije (Rim, Italija, Francuska, utjecaj na anglosaksonsku političku teoriju republikanizma)
•  Machiavelli Mediteranac kao otac / „ćaća“ novovjekovne političke znanosti
• Mediteranski korijeni fašizma (Italija, Španjolska, Portugal, Grčka, Francuska, Hrvatska)
• Mediteranski korijeni anarhizma i komunizma (Italija, Španjolska, Portugal, Grčka)
• Mediteranski korijeni autoritarizma, sultanizma i teokracija, religijskih fundamentalizama (politički Islam) na Istočnom Mediteranu
•  Iskustva tranzicije u mediteranskom krugu : Italija, Španjolska, Portugal, Grčka, Turska
• Regionalistički, autonomistički i secesionistički pokreti na Mediteranu :Španjolska ( Baskija, Katalonija ), Francuska, Italija (Lega Nord, Pokret Veneto )

II. 4. Mediteran u međunarodnim odnosima

• Povijest međunarodnih odnosa na Mediteranu
• Mediteranske zemlje u EU (Hrvatska, Italija, Španjolska, Portugal, Grčka Malta, Cipar ) i njihovi odnosi
• Euro mediteranska unija, ideja i perspektiva: francuski utjecaj
• Migracije na Mediteranu i mediteranska izbjeglička ruta: izazovi i opasnosti za EU
• Turska koja drži ključeve migracijske krize i budućnosti EU
• Suradnja zemalja sa Mediterana, članica EU, u Europskoj uniji

II. 5. Kulture Mediterana i identitet

• Mediteran kao ishodište objavljenih religija (kršćanstvo, judaizam, islam)
• Suradnja i sudar kultura na Mediteranu
• Mediteranska dimenzija u  kulturnom identitetu Europe
• Mediteranska sastavnica hrvatskog kulturnog identiteta
• Kulturni stereotipi o Mediteranu i Mediterancima
• Mediteranska kultura hedonizma

Prof.dr. Anđelko Milardović

SURADNICI