Članak napisao Prof. Antony P. Mueller, objavljeno na stranici Mises instituta.
Zaključavanje nakon pandemije koronavirusa ubrzalo je provedbu dugogodišnjih planova za uspostavljanje takozvanog novog svjetskog poretka. Pod pokroviteljstvom Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), globalni kreatori politike zalažu se za “Veliki reset” s namjerom stvaranja globalne tehnokracije. Nije slučajno da je 18. listopada 2019. u New Yorku WEF sudjelovao u “Događaju 201” na vježbi pandemije “visoke razine” koju je organizirao John Hopkinsov centar za zdravstvenu sigurnost.
Ova nadolazeća tehnokracija uključuje blisku suradnju između šefova digitalne industrije i vlada. S programima poput zajamčenog minimalnog dohotka i zdravstvene zaštite za sve, nova vrsta upravljanja kombinira strogu društvenu kontrolu s obećanjima sveobuhvatne socijalne pravde.
Istina je, međutim, da ovaj novi svjetski poredak digitalne tiranije dolazi sa sveobuhvatnim sustavom socijalnih kredita. Narodna Republika Kina je pionir ove metode nadzora i kontrole pojedinaca, korporacija i sociopolitičkih entiteta.
Za pojedinca se identitet svodi na aplikaciju ili čip koji registrira gotovo svaku osobnu aktivnost. Da bi stekla nekoliko pojedinačnih prava, i to samo da bi putovala do određenog mjesta, osoba mora uravnotežiti takve prividne privilegije svojim podnošenjem mreži propisa koji detaljno definiraju što je “dobro ponašanje” i što se smatra korisnim za čovječanstvo i okoliš. Primjerice, tijekom pandemije, takva vrsta kontrole protezala bi se od obveze nošenja maske i prakticiranja socijalnog distanciranja do cijepljenja što bi omogućilo da osoba dobije posao ili putuje.
Agenda
Plan za prekrojavanje svjetskog poretka zamisao je elitne skupine gospodarstvenika, političara i njihovih intelektualaca koji se u siječnju svake godine sastajala u švicarskom Davosu. Osnovan 1971. godine, Svjetski ekonomski forum od tada je postao megaglobalni događaj. Na skupu je 2020. prisustvovalo više od tri tisuće čelnika iz cijelog svijeta.
Pod vodstvom WEF-a, program Velikog reseta kaže da završetak trenutne industrijske transformacije zahtijeva temeljitu reviziju gospodarstva, politike i društva. Takva sveobuhvatna transformacija zahtijeva izmjenu ljudskog ponašanja, pa je stoga “transhumanizam” dio programa.
Veliko resetiranje bit će tema pedeset prvog sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu 2021. godine. Njegov je dnevni red zalaganje za pomicanje svjetske ekonomije prema “pravednijoj, održivijoj i otpornijoj budućnosti”. Program poziva na “novi društveni ugovor” koji je usredotočen na rasnu jednakost, socijalnu pravdu i zaštitu prirode. Klimatske promjene zahtijevaju od nas „dekarbonizaciju gospodarstva“ i usmjeravanje ljudskog razmišljanja i ponašanja „u sklad s prirodom“. Cilj je izgraditi „ravnopravnije, uključivije i održivije ekonomije“. Taj novi svjetski poredak mora se “hitno” provesti, tvrde promotori WEF-a i ističu da je pandemija “ogolila neodrživost našeg sustava”, kojem nedostaje “socijalna kohezija”.
Veliki projekt resetiranja WEF-a socijalni je inženjering na najvišoj razini. Zagovornici resetiranja tvrde da UN nije uspio uspostaviti red u svijetu i nije mogao snažno unaprijediti svoj program održivog razvoja – poznat kao Agenda 2030 – zbog svog birokratskog, sporog i kontradiktornog načina rada. Suprotno tome, akcije organizacijskog odbora Svjetskog ekonomskog foruma brze su i pametne. Kada se formira konsenzus, globalna elita može ga provesti u cijelom svijetu.
Socijalni inženjering
Ideologija Svjetskog ekonomskog foruma nije ni lijeva ni desna, niti progresivna ili konzervativna, ona također nije fašistička ili komunistička, već izravno tehnokratska. Kao takav, uključuje mnoge elemente ranijih kolektivističkih ideologija.
Posljednjih desetljeća na godišnjim sastancima u Davosu pojavio se konsenzus da je svijetu potrebna revolucija i da reforme predugo traju. Članovi WEF-a predviđaju dubok preokret u kratkom roku. Vremenski raspon trebao bi biti tako kratak da će većina ljudi teško shvatiti da se revolucija događa. Promjena mora biti toliko brza i dramatična da oni koji prepoznaju da se revolucija događa nemaju vremena za mobilizaciju protiv nje.
Osnovna ideja Velikog reseta isti je princip koji je vodio radikalne transformacije od Francuske do Ruske i Kineske revolucije. To je ideja konstruktivističkog racionalizma ugrađenog u državu. Ali projekti poput Velikog reseta ostavljaju bez odgovora pitanje tko vlada državom. Država sama ne vlada. Ona je instrument moći. Ne odlučuje apstraktna država, već čelnici određenih političkih stranaka i određenih društvenih skupina.
Ranijim totalitarnim režimima bila su potrebna masovna pogubljenja i koncentracijski logori da bi održali svoju moć. Ali sad tehnokrati vjeruju da se uz pomoć novih tehnologija neistomišljenici mogu lako identificirati i marginalizirati. Nekonformisti će se ušutkati prikazivanjem različitih mišljenja kao moralno prezirnih.
Zaključavanje 2020. godine možda nudi pregled rada ovog sustava. Zaključavanje je djelovalo kao da je orkestrirano – a možda i jest. Kao da slijede jednu zapovijed, vođe velikih i malih nacija – različitih stupnjeva gospodarskog razvoja – provodili su gotovo identične mjere. Ne samo da su mnoge vlade djelovale složno, one su također primijenile ove mjere, bez obzira na stravične posljedice globalne blokade.
Mjeseci ekonomskog zastoja uništili su ekonomsku osnovu milijuna obitelji. Zajedno sa socijalnim distanciranjem, zaključavanje je stvorilo masu ljudi koji nisu u stanju brinuti se za sebe. Prvo su vlade uništile sredstva za život, a onda su se političari pojavili kao spasitelj. Potražnja za socijalnom pomoći više nije ograničena na određene skupine, već je postala potreba mase.
Nekada je rat bio zdravlje države(referenca na izjavu Randolph Bourne-a, pisca iz ere prvog svjetskog rata). Sada je to strah od bolesti. Ono što je pred nama nije ugodna dobronamjernost sveobuhvatne socijalne države s zajamčenim minimalnim prihodom te zdravstvom i obrazovanjem za sve. Zaključavanje i njegove posljedice donijele su predokus onoga što dolazi: trajno stanje straha, stroga kontrola ponašanja, masovni gubitak posla i sve veća ovisnost o državi.
Uz mjere poduzete nakon pandemije koronavirusa, napravljen je veliki korak u resetiranju globalne ekonomije. Bez građanskog otpora, kraj pandemije neće značiti kraj zaključavanja i socijalnog distanciranja. U ovom trenutku, međutim, protivnici novog svjetskog poretka digitalne tiranije još uvijek imaju pristup medijima i platformama pa mogu izraziti svoje neslaganje. Ipak, vrijeme istječe. Akteri novog svjetskog poretka nanjušili su krv. Proglašenje koronavirusa pandemijom dobro je došlo za promicanje agende njihovog Velikog reseta. Samo masovna oporba može usporiti i konačno zaustaviti širenje stiska tiranske tehnokracije koja je u porastu.