S prvim danom iduće godine 160 ljudi zaposlenih u Meggleu ostaje bez posla budući da ova tvrtka do konca godine gasi proizvodnju u Osijeku.
Vijest je to koja je uznemirila brojne Slavonce koji ne vjeruje previše u intervenciju župana Ivana Anušića. No, kada se sagleda popis propalih hrvatskih tvrtki teško i da se može vjerovati u spasonosna riješanja iz politike. Nedavno se tako po sličnom principu ugasila virovitička šećerana Viro, i kompanija Kvasac iz Prigorja Brdovečkog više ne proizvodi kvasac u kockicama, radi čega je bez posla ostalo 60-tak ljudi.
Kompanija ‘Kvasac’ iz Prigorja Brdovečkog više neće proizvoditi kvasac u kockicama, a bez posla ostaje 60 ljudi. Sve to zbog restrukturiranja poslovanja u Hrvatskoj. Vijest o ovom kultnom hrvatskom brendu nekako je olako prošla u hrvatskoj javnosti, malo je onih koji su se u panici oko traganja za Agrokorovim povjerenikom, ali i pričama o ministrici gospodarstva uopće i osvrnuli na ovu potresnu priču, koja ispisuje još jednu crnu stranicu za sadašnjost i budućnost hrvatskog gospodarstva. Koliko je hrvatska država devastirana u posljednja dva desetljeća možda ponajbolje govore opipljivi podaci. Naime, od države koja je nekoć imala industriju koja proizvodi motorna vozila zahvaljujući riječkom Torpedu koji je proizvodio traktore, ili pak Tvornici autobusa Zagreb koji su se prodavali diljem svijeta doveli smo se do toga da o automobilskoj industriji možemo samo sanjati. Dok druge zemlje u našem okruženju, po tome pitanju nižu zavidne rezultate. Slično je i sa drugim granama, nekoć je televizore proizvodio RIZ, svako kućanstvo dičilo se primjerice hladnjacima iz Končara, a alatni strojevi proizvodili su se u zadarskom SAS-u. Prisjetiti se treba i kultne Jugoplastike, zagrebačkog RIS-a, pogona u kojima je radilo više od 20 tisuća ljudi.
Posrnula je nedavno i Tvornica olovaka Zagreb, jedna od najprepoznatljivijih hrvatskih tvrtki nad kojom je stečaj otvoren u srpnju 2015. godine, što je dovelo do porasta nezaposlenosti, budući da je oko 50 radnika završilo na burzi. A da priča bude do kraja apsurdna TOZ je baštinik imena Slavoljuba Penkale, čovjeka koji je izradio prvu patentnu olovku na svijetu. U svakoj intelektom vođenoj zemlji ovakvo što bilo bi brend, ali ne i u Hrvatskoj.
Proizvodnju je 2006. godine ugasila i zagrebačka Tvornica električnih žarulja na čijem se primjeru uistinu može promatrati način na koji je propala Hrvatska. Radnici su prevareni, a tvrtka privatizirana za sitne novce, dok su nekretnine i druga imovina kasnije rasprodani. U priči je između ostaloga sudjelovao i vlasnik Orbico grupe Branko Roglić, prijatelj i financijer kampanja dvaju hrvatskih bivših predsjednika Mesića i Josipovića.Na riječkom području ’90-tih godina u valu privatizacije nestalo je oko 30 tisuća mjesta jer su se ugasile tvrtke Jugolinija i Torpedo, Tvornica papira, Brodomaterijali, GP Primorje i Tvornica konopa.
U Dalmaciji je pak u tome periodu nestalo 65 tisuća radnih mjesta, a ugasile su se tvrtke poput sinjske Dalmatinke ili triljske Cetinke. Tu su još i Dalma, Jadrantekstil, Brodospas, Salonit Vranjić, Otočanka, Vinil-plastika, GP Zadar, GP Jadran i mnoge druge. Slavonija je pak u ovoj priči najviše pogođena, ona je doslovno kako se čini sahranjena. Ondje je izgubljeno sto tisuća radnih mjesta, u desetak tvrtki koje je jednim djelom uništio rat, a drugim djelom privatizacija. Borovo je jedan od rijetkih brendova, koji se donekle uspio dići iz pepela, ali uprimjerice samo je u Osijeku ugašeno gotovo 20 tisuća radnih mjesta gašenjem Tvornice žigica Drava, Svilane, Mobila, Osječke ljevaonice ili pak Tvornice kože.
Za to vrijeme dok je Hrvatska varana, ponižavana i potkradana, nicale su priče poput one s Dukatom u kojoj je jedan vozač autobusa preko noći postao tajkun. A takvih tajkuna, po tome principu, danas imamo na desetke.