Preuzeto sa Oslobođenje
Unutarstranački izbori u Hrvatskoj demokratskoj zajednici već su danima top-tema u hrvatskom javnom prostoru. Bolje javno nego tajno, tvrdi se u povodu sve oštrijih otvorenih svađa unutar vladajuće stranke o kojima se ispisuju plahte tekstova. Čeka se Dan D. To jest, 15. sljedećeg mjeseca kad će hadezeovci prvi put po principu jedan član-jedan glas tajno i direktno birati šefove HDZ-a, predsjednika, njegovog zamjenika i četiri potpredsjednika stranke.
Ni lijevo, ni desno
Aktualni predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković kandidirao se ponovno za čelnu poziciju, a u njegovom timu su kandidat za zamjenika, umirovljeni general i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te kandidati za potpredsjednike Branko Bačić, Oleg Butković, Ivan Anušić i Zdravka Bušić. U rivalskom taboru koji, pak, odlučno zagovara snažne promjene su predsjednik vanjskopolitičkog odbora Hrvatskog sabora Miro Kovač kao kandidat za predsjednika HDZ-a, kandidat za zamjenika predsjednika je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, a za potpredsjednike kandidirali su se saborski zastupnik Davor Ivo Stier i aktualni zamjenik šefa stranke Milijan Brkić. Svi spomenuti imaju status potencijalnih kandidata jer se potpisi podrške članova još skupljaju.
Ovu dosad neviđenu utrku za Oslobođenje komentiraju zagrebački profesori politologije dr. Anđelko Milardović i dr. Višeslav Raos.
U javnom prostoru kolaju razne izjave i analize o skretanju ulijevo (Plenkovića) te o desničarima (Kovačeva ekipa). Na pitanje tko je tu lijevo, a tko desno, dr. Milardović odgovara: unutarstranački izbori su igre prijestolja!
“Da, ovo je velika igra, igra prijestolja, a vodeća ideja u igri prijestolja je igra moći. Radi se o čistoj, goloj moći. Nema tu puno sadržaja politike i političkog da bi se moglo govoriti o tome tko je lijevo, a tko desno. Na političkom kompasu postoji takva tehnička podjela lijevo-desno-centar, u političkim znanostima postoji taj politički kompas, on više služi kao orijentir u tehničkom smislu. Ali, on opet ništa ne znači. Čak i da postoji, da je dio realnog svijeta, nema veliko značenje zbog toga što osobe, pojedinci svoje djelovanje u biti temelje na percepciji. Ono što za mene može biti lijevo, za vas je desno u percepciji“, objašnjava.
I dr. Milardoviću je nejasno na osnovu čega se Kovaču u dijelu medija lijepi etiketa desničara jer “Kovač drži poziciju desnoga centra konzervativnije provenijencije, dok je aktualni šef stranke Plenković desni centar”. Ispada da su obojica desni centar, pitamo.
“Jesu, o tome i govorim, da je to igra moći. Ideja moći je tu dominantna.”
Ali, za prigovor sadašnjem šefu stranke Plenkoviću da je stranku pokrenuo prema lijevom, liberalnom konceptu, naš sugovornik kaže da “nije zamijetio da je aktualni predsjednik HDZ-a to napravio”.
Smatra da je Plenković u svom političkom djelovanju najbliži tipu autoritarnog vođe.
“Odnosno, njegovo djelovanje odstupa od demokratskih načela. Postoji ispitivanje o stanju demokracije u svijetu, Hrvatska je rangirana na 65-66. mjestu, to mjerenje je provedeno za vladavine Andreja Plenkovića. Kako se to dogodilo? Da Plenković ima status nekakvog ljevičara, odnosno da je neki liberalni demokrat, to se ne bi moglo dogoditi. Nije on toliko ni lijevo, ni desno, on je tip birokrata koji radi posao kako zna“, smatra dr. Milardović.
Dr. Raos, također, isključuje bilo kakvu sklonost aktualnog prvog hadezeovca ljevičarenju.
“Kad pogledamo odnos prema Crkvi, braniteljima, ono što se smatra da su teme koje su u HDZ-u važne, a niti politika HDZ-ovog vodstva niti Vlade prema Sarajevu i Mostaru – nije se ništa praktički promijenilo u bilo kojem smjeru. Tako da je smiješno govoriti da je Plenković otišao ulijevo“, ocjenjuje.
Na početku se već vidjelo da Plenković “po svom habitusu i privatno jest puno liberalniji, odudara možda od klasičnog člana stranke i da se to onda koristi protiv njega”. S obzirom na moguća podmetanja, nije ni čudo što su ovi unutarstranački izbori toliko žestoki u retorici.
“Mi ćemo vidjeti kako će to izgledati na kraju. Ono što možemo djelomično predvidjeti: Plenković će najvjerojatnije ostati predsjednik stranke, a dobar dio Predsjedništva HDZ-a bi mogao biti dio ljudi koji mu nisu skloni, iz ovog suparničkog tabora. Utoliko će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će oni morati zajedno surađivati. U tome kako sastaviti kandidacijske liste za Hrvatski sabor, onda nakon parlamentarnih izbora koji bi mogli biti već u ranu jesen sastav Kluba HDZ-a u Saboru će uvelike odrediti na koji način će se ta stranka ponašati. Vidimo i velike razlike s kim bi oni potencijalno koalirali. Kovač i ekipa kažu da bi oni bili za suradnju sa svim desnijim grupacijama od HDZ-a koje su se okupile oko Miroslava Škore, Plenković nije sklon tim opcijama, on će pokušati i sa sadašnjim partnerom u Vladi HNS-om, što je u Hrvatskoj bio presedan, ali u europskim uvjetima to je normalno. Plenkoviću bi se moglo dogoditi da bude pred jako nemoralnim izborom“, kaže dr. Raos.
Glavni pingvin
Rasplet unutarstranačkih izbora u HDZ-u nitko ne zna, ni Vakula ni Milardović, šali se profesor Milardović. Ocjenjuje da medijski izvještaji po kojima se Plenkoviću priklanjaju te da ima velike šanse za ostanak na šefovskom mjestu ipak ništa ne znače.
“Ne možemo staviti temu straha u zagrade i praviti se da ne postoji. Ljudi brinu o svojim egzistencijama, članstvo HDZ-a ima onu pingvinsku dimenziju, Plenković je glavni pingvin i oni mu se neće baš tako otvoreno suprotstavljati, zbog straha mu možda daju javnu potporu, a onda će mu okrenuti leđa na glasovanju“.
Ipak, što se tiče odnosa prema Bosni i Hercegovini, bez obzira na to ostane li Plenković ili na čelo HDZ-a dođe Kovač, ništa se dramatično ne bi promijenilo, smatra dr. Raos. Od današnjeg premijera Plenkovića “nije bilo pomaka niti se nešto uspjelo razriješiti u odnosima s BiH, status quo je već jako dugo”.
Ono što se može očekivati kada bi na čelo stranke došla Kovačeva ekipa je mogućnost da se ugrade mehanizmi koji bi blokirali daljnji put Srbije prema članstvu u Europskoj uniji. Dr. Milardović isto smatra da bi pobjeda Kovačeve opcije zašiljila odnose prema komšiluku, ne toliko prema BiH nego prema Srbiji.
Emocije prema BiH
“Zašiljili bi na taj način da bi rekli Vučiću: dobro, mi smo sada vladari Europe šest mjeseci, članica smo EU, neće ići tako kako si zamislio. Sjećate li se kad je Kovač bio ministar vanjskih poslova? To je bila potpuno druga retorika, to je bio pičvajz, što bi rekle komšije. Ako se on tako ponašao kao ministar vanjskih poslova, jednako bi se tako ponašao i u slučaju pobjede te opcije, normalno, ne bi bio toliko milosrdan spram Vučića i njegove ekipe“.
Ali, kaže dalje, opet je sve diskutabilno. Jer je na europskoj razini to čušpajz. Zašto je čušpajz?
“Zato što je Vučićeva stranka u Europskoj pučkoj stranci u kojoj je i HDZ, Vučićeva stranka reformirani četnici u Hugo Boss odijelima dio su te grupacije, stvari treba imenovati pravim imenom onakve kakve jesu.”
Ostankom Plenkovića na dužnosti šefa ostao bi i dosadašnji tip odnosa prema BiH, pretpostavka je i da Kovač i ekipa u slučaju pobjede sigurno neće zašiljiti prema BiH.
“Miro Kovač ima osjećaj, emociju za Bosnu i Hercegovinu”, zaključuje profesor Milardović.