Preuzeto sa Tportala
Na čelu su, dakako, stari/permanentni ideologijski sukobi fokusirani oko partizana i ustaša, partizana i četnika u Hrvatskoj, fašista i antifašista. Društvo se, potom, gloži oko totalitarizma i antitotalitarizma, komunizma i antikomunizma, kozmopolitizma i nacionalizma, demokracije i antidemokracije, demokracije i postdemokracije, Hrvata i Srba, Hrvatske i Europe, Hrvatske i ‘regiona’.
Uzroci tih sukoba različiti su (Milardović ih navodi devet), a to je tek dio analiza o aktualnoj zbilji što će se 2. i 3. lipnja čuti na skupu pod nazivom Totalitarizam – historiografija, politika i kultura sjećanja u srednjoj i jugoistočnoj Europi što ga na splitskom Filozofskom fakultetu organizira Institut za europske i globalizacijske studije. Motiva za organiziranje takvog skupa na domaćoj i europskoj sceni ne manjka, gotovo ne prođe dan da mediji ne pronesu, ako ne izjavu aktualnih vlastodržaca, a ono barem svjež ulični grafit s porukama stare mržnje. Dakako, Hrvatska nije samo ni u vremenu ni u prostoru pa će se dobar dio tema ticati prošlog vremena, ali i šireg s europskog prostora koje sve više analitičara uspoređuje s onim iz 30-ih godina prošlog stojeća. Pritom, ne može se reći da se organizaciji skupa nije pristupilo temeljito i široko, smještajući ga u međunarodni okvir, kako po izboru lokalnih totalitarizama različitih predznaka, tako i po podrijetlu sudionika.
Prema najavi, skup o totalitarizmu pod naslovom Hrvatska i Jugoslavija u procijepu između totalitarizama – 75. obljetnica otvara referat dr. Ive Goldsteina, povjesničara i, kako se ima čuti, uskoro bivšeg veleposlanika u Parizu. Poširoka tema dijeli se, potom, na četiri okrugla stola. U prvom, naslovljenom Revolucija i represija, Tomislav Dulić s The Hugo Valentin Centrea iz Uppsale izložit će temu Ideologija, kontrola i nasilje: teorijske i komparativne perspektive nasilja u Jugoslaviji, 1941. – 1953.; tema Noella Turtura s Columbia Universityja je Mijenjanje skale totalitarizma: rituali javnog poniženja i socijalna smrt u fašističkoj Italiji; a posebno zanimljivim čini se predavanje Gorana Hutineca sa Sveučilišta u Zagrebu: Fašistički zločini, komunistička pravda. Taj panel završava i promocijom knjige Žarka PaićaTotalitarizam, posvećene fenomenu koji je u 20. stoljeću kroz Hrvatsku prošao u desnoj i lijevoj varijanti.
Od tema koje će biti izlagane na okruglom stolu pod nazivom Ideje i vrijednosti, pozornost će svakako izazvati analiza Marijana Buljana, doktoranda Sveučilišta u Splitu. On je, na temelju pisanja splitskih novina iz 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, usporedio modele gradnje kulta ličnosti Aleksandra I. Karađorđevića i Josipa Broza Tita.
Treći stol, pod nazivom Proizvodnja znanja i kultura sjećanja, nosi, uz teorijska, i filozofska promišljanja i propitkivanja iz krvave zbilje i maglovite stvarnosti, primjerice, Jelena Đureinović s Justus Liebig Universityja izložit će temu: Nevine žrtve komunističkog režima? Sjećanje na Jugoslaviju u sudnici; Aleksandar Jakir sa Sveučilišta u Splitu iznijet će temu: Sjene prošlosti. Koncept totalitarizma u suvremenim debatama u Hrvatskoj o naslijeđu ‘doba ekstrema‘; a Dražen Lalić sa Sveučilišta u Zagrebu: Suočavanje s prošlošću od 2006. do 2016. u Hrvatskoj
Posljednji panel Problematiziranje totalitarizma – teorija i usporedba ponovno vraća pogled u prošlost: Dieter Pohl s Alpen-Adria Universitäta u Klagenfurtu govorit će o totalitarizmu u Europi; Constantin Lordachi s Central European Universityja u Budimpešti usporedno analizira fašizam na vlasti kroz totalitarni eksperiment u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj, 1940. – 1945.; dok Burkhard Olschowsky, Bundesinstitut für Kultur und Geschichte der Deutschen im östlichen Europa, usporedno analizira državni socijalizam u Poljskoj i DDR-u u trenucima njegova rasapa.
S obzirom na to da svaki stol uključuje u sebi koncept propitkivanja i diskutiranja, nema nikakve dvojbe da će u dvoranama splitskog sveučilišta biti vruće, a kad je posrijedi i promišljanje posljednjeg pitanja skupa – Kamo dalje?, nadamo se i poticajno. Oko toga, organizator skupa Anđelko Milardović nema nikakve dvojbe.
‘Svi smo od svega umorni! Vrijeme je za katarzu! Da se suočimo sa sobom i da odlučimo hoćemo li živjeti ili se, po vlastitoj odluci, ukrcati na Titanic! A santa leda je blizu! Pa, birajmo! Život ili santu leda? Ja sam za život, ali ne ovako zamišljen i formatiran! Jer, ovo što se oko nas zbiva nema više nikakva smisla. Očito se nastavlja igra moći koju slijedi moć igre!’, zapisao je u emotivnom kraju svoga bloga objavljenom kao neka vrsta uvoda u splitski skup o totalitarizmu.
Vezano za ideološki rat koji od predizborne kampanje ne jenjava u Hrvatskoj, Milardović ističe: ‘mi smo sadomazohistički taoci i zarobljenici prošlosti! Nitko nam nije kriv za to psihopatološko stanje, niti imamo pravo upirati prstom u Druge. U međuvremenu, MI smo postali najveći neprijatelji nama samima pa ne treba‘fabricirati neprijatelje. Nije da ih nema, ali se prije svega trebamo zapitati za vlastitu političku psihopatologiju. Stati pred zrcalo!’.
‘Sukob ideologija odgovara moćnicima. Oni ga potiču. Riječ je o tranzicijskim profiterima, to jest političkoj i financijskoj oligarhiji nastaloj u privatizaciji kao legaliziranoj pljački stoljeća’, smatra autor.
“Glupo je kupovati borbene avione ako neće imati koga braniti”
Milardović ističe kako je Hrvatska postigla sve strateške ciljeve zacrtane 1990-ih koji se tiču države, ali nisu postignuti ciljevi koji se tiču društva.
“Odustajanje od reformi znači da je i ova Vlada na tragu jednog tvrdog socijalnog konzervativizma. Vlada brani status quo odnosno model društva koji se oblikovao u zadnjih 25 godina i nema hrabrosti potaknuti reforme jer se boji gubitka vlasti. A na taj način na duge staze ugrožava opstojnost društva i dovodi u pitanje razvojnu koncepciju i demografsku sliku. Odustajanje od reformi ide na ruku odlasku ljudi iz Hrvatske. Kada bi postojao model reformi onda bi se dekonstruirao status quo model društva, potaknuo bi se razvoj i stvorili socioekonomski uvjeti za ostanak i opstanak. Slikovito rečeno, glupo je kupovati nadzvučne avione ako oni neće imati koga braniti” kazao je.
Problem ove, kao i dosadašnjih vlada Milardović vidi u tome što prve dvije godine nastupaju reformski, barem deklarativno, a onda u trećoj godini mandata već ulaze u kampanju.
“To je dokaz moje teze da imamo posla s beskoncepcijskim društvom, koje funkcionira pritiskom odozdo i ima tri ministra vanjskih poslova, što je samo odraz konfuzije u glavi i dokaz da je Hrvatska pretvorena u društvo s ograničenom odgovornošću”, ističe.
OGLASILA SE I VLADA NAKON OBJAVE PORAZNIH BROJKI: ‘Sljedeće izvješće će biti mnogo bolje’
“Naš doseg je treća liga zapad u Europskoj uniji”
Nadovezujući se na kritike koje je predsjednica uputila Vladi, Milardović se pita koji su to bitni pomaci napravljeni od ulaska u Europsku uniju.
“Hrvatska je u očuvanju statusa quo postala ultrakonzervativno društvo. Volio bih da se po tom pitanju možemo usporediti s Austrijom koja je konzervirala ostvarene dosege stabilnoga društva. Ja bih sada potpisao taj austrijski tip ultrakonzervativnosti ‘do daske’ jer su oni dosegli visoku razinu u svakom pogledu i imaju što ‘konzervirati’. A što mi ovdje možemo konzervirati osim srdela i maslina koje su neobrane? Nama je najveći doseg da smo unutar Europske unije – treća liga zapad”, kazao je Milardović.
Upitali smo ga i za retorički salto koji je izvela predsjednica Republike nakon što je prošle godine poručila “kome se ne sviđa (u Hrvatskoj) neka ide”, da bi sada ustvrdila da se iz Hrvatske odlazi jer je stanje loše. Milardović je za taj njezin retorički zaokret rekao da je “čisti autogol”.
PLENKOVIĆ: ‘Predsjednica nije upućena! Nalazimo se u hibridnom ratu u kojem sudjeluje mnogo aktera’
“Ako namjerava sama na izbore, to je hazarderski”
“To nijedna ozbiljna državnica ne bi smjela reći, jer se automatski postavlja pitanje ne samo što radi Vlada već što radi i ona sama. To je bio jedan njezin diskurs, a sada, kada vidi da stvari idu k vragu, nastupa s posve drugim diskursom”, smatra Milardović.
Komentirao je i naznake da bi Grabar-Kitarović mogla ostati bez potpore HDZ-a svojoj kandidaturi za drugi predsjednički mandat, odnosno da se sama distancira od Vlade, a time i od stranke.
“Ona se svojim diskursom već počinje distancirati jer joj Vlada postaje uteg za predstojeću kampanju. Ona želi reći da je ispred Vlade u zagovoru reformi. No Vlada, ako želi provesti reforme, ima na raspolaganju instrumente koje ona nema. S druge strane, ako namjerava ići na izbore bez stranke iza sebe, to je onda hazarderska igra, kockanje. Netko joj je izgleda sugerirao da može ići tako”, zaključio je Milardović.